Multipla skleroza imunološki je uvjetovana kronična bolest iz skupine demijelinizirajućih bolesti središnjeg živčanog sustava koje dovode do oštećenja mijelinske ovojnice osjetnih i motornih živčanih vlakana. Posljedice oštećenja ovojnice očituju se u provođenju podražaja; na početku dolazi do poremećaja prijenosa podražaja, a kasnije se prijenos u potpunosti prekida.
„Pucanjem veze“, informacije iz mozga ne dolaze do periferije i organa. Daljnjim oštećenjima ovojnice dolazi do stvaranja skleroza ili tzv. ožiljaka što dovodi do nastanka neuroloških simptoma (1).
Multipla skleroza – simptomi bolesti
Simptomi bolesti multipla skleroza podijeljeni su u kategorije pa postoje:
- motorni i cerebelarni simptomi,
- poremećaji i smetnje osjeta i vida,
- simptomi moždanog debla,
- poremećaji sfinktera i epileptički napadi (1).
Motorni simptomi uključuju povišen tonus muskulature, spastičnost, nespretnost hoda i kontrakture zglobova. Cerebelarni simptomi praćeni su ataksijom, hipotonijom, lošom odmjerenošću ciljanih pokreta, nemogućnošću izvođenja brzih antagonističkih pokreta ekstremiteta te problemima balansa, koordinacije i propriocepcije (1,2).
Osjet propriocepcije dio je somatosenzornog sustava i proizlazi iz osjetnih receptora unutar ligamenata, tetiva, zglobova i ima ključnu ulogu u regulaciji vestibularnog sustava.
Područje posebno bogato proprioceptorima je cervikalna kralježnica. Postoji teorija da se artikulacijom cervikalne kralježnice u subokcipitalnom području, povećava motorna kontrola i posljedično propriocepcija kod pacijenata s MS (2).
Autori smatraju kako postoje veze između subokcipitalnih mišića vrata (m.rectus capitis posterior major, m.rectus capitis posterior minor, m.obliquus capitis inferior i m.obliquus capitis superior) i središnjeg živčanog sustava (2).
Primjena kinesiotapinga i vibracija u cervikalnoj regiji
Istraživanja bazirana na propriocepciji i utjecaju različitih tehnika na poboljšanje propriocepcije dokazala su kako primjena kinesiotapinga i vibracija u cervikalnoj regiji imaju pozitivan učinak na vizualni i vestibularni sustav (3,4). Kod bolesti multipla skleroz, u klasičnom programu neurorehabilitacije uključene su vježbe za propriocepciju i smanjenje spastičnosti muskulature te krioterapija kao konvencionalni pristup.
Pacijenti oboljeli od multipla skleroze imaju probleme s hodom i ravnotežom, a uzrok narušenoj ravnoteži može biti i baza oslonca koja se kod pacijenata stalno mijenja. Zbog promjenjive baze oslonca postepeno dolazi do povećanja i loše distribucije plantarnog pritiska.
Kod pacijenata oboljelih od bolesti multipla skleroza, najveće plantarno opterećenje je na prednjem dijelu stopala, što je dokazalo i istraživanje iz 2002. godine kako je plantarni osjet, koji se dobiva iz prednjeg dijela stopala s opterećenjem, bitan u kontroli ravnoteže (5).
Vježbe istezanja donjih ekstremiteta i balansa
Autori iz studije, provedene na Katedri za fizioterapiju Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta Hasan Kalyoncu, Gaziantep, Turska proveli su istraživanje s hipotezom da se stimulacijom cervikalne regije bogate proprioceptorima povećava aktivnost somatosenzornog sustava s posljedičnim poboljšanjem ravnoteže i hoda pacijenata oboljelih od MS (2). Korištena tehnika cervikalne artikulacije bila je prema Kalternborn metodi, level I-II po 5 ponavljanja s postepenim povećanjem ponavljanja.
Pacijenti koji su podvrgnuti kineziterapiji, izvodili su vježbe istezanja donjih ekstremiteta, vježbe balansa, koordinacije i vježbe za jačanje muskulature. Prije i poslije svake intervencije, ispitivao se balans pomoću Romberg, Sharpened Romberg i Functional Reach testa, a plantarni pritisak i opterećenje prednjeg i stražnjeg dijela stopala ispitivali su se pomoću biomehaničke metode, pedobarografije.
Utjecaj transkutane električne stimulacije i kinesio tapinga
Rezultati istraživanja (2) pokazali su kako različite tehnike cervikalne artikulacije, prvenstveno okcipito-atlanto-aksijalna spinalna artikulacija ima pozitivan učinak na pomak centra tjelesne mase. Statički i dinamički balans poboljšao se u obje grupe pacijenata.
Plantarni pritisak i opterećenje stražnjeg dijela stopala smanjio se, dok se pritisak prednjeg dijela stopala povećao kod pacijenata koji su podvrgnuti cervikalnoj artikulaciji. Također, raspodjela tjelesne mase bila je približno 50% na desnoj i lijevoj nozi.
Ostala istraživanja (3,4) ispitivala su utjecaj transkutane električne stimulacije (TENS) i kinesio tapinga kod pacijenata s hemiplegijom. Rezultati su pokazali da se ravnoteža tih pacijenata poboljšala, no usporedno s manualnom terapijom nije dokazana statistički značajna razlika u učinkovitosti u odnosu na manualnu terapiju.
Zaključak: Cervikalnu artikulaciju i njezine metode možemo aplicirati u neurorehabilitaciji, a navedeni znanstveni dokazi upućuju na to kako artikulacije imaju suvremeni pristup pacijentu i djeluju po principu začaranog kruga: dovode do ravnomjerne raspodjele tjelesne mase. Raspodjela tjelesne mase dovodi do uravnoteženog plantarnog opterećenja i poboljšane ravnoteže.
Sve o certificiranom tečaju mobilizacije kralježnice i ekstremiteta i prijavama na našoj web stranici.
—
Izvori:
1. Bućuk M, Tuškan-Mohar L. Neurologija za stručne studije. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci: Rijeka; 2012.
2. Maden TK, Bayramlar KY, Yakut Y. The effect of cervical mobilization on balance and static plantar loading distribution in patients with multiple sclerosis: A randomized crossover study. Neurosciences (Riyadh). 2022 Jan;27(1):31-39. doi: 10.17712/nsj.2022.1.20210099. PMID: 35017288;
3. Leplaideur S, Leblong E, Jamal K, Rousseau C, Raillon AM, Coignard P, et al.. Short-term effect of neck muscle vibration on postural disturbances in stroke patients. Exp Brain Res 2016; 234: 2643–2651. PMCID: PMC9037561.
4. Jeon YJ, Kim GM.. Effects of Kinesio Taping on Craniovertebral Angle and Balance Ability in Subject with Forward Head Posture. Journal of the Korea Society of Computer and Information 2020; 25: 145–150.
5. Femery V, Moretto P, Renaut H, Thévenon A, Lensel G.. Measurement of plantar pressure distribution in hemiplegic children: changes to adaptative gait patterns in accordance with deficiency. Clin Biomech (Bristol, Avon) 2002; 17: 406–413.
